Sad ti drugi sviraju

sad te drugi miluju.

09.11.2017.

ne znamo drukcije

Sve pare koje uštedim želim da potrošim na vozne karte i svo slobodno vrijeme želim da provodim tamo. Na dođi sam dolazila, a ne znam koliko je to bila dobra ideja. Vrijeme će pokazati. Ono što za sad znam je da mi je poslije mnogo vremena bilo baš lijepo. Da me je poslije onih 40 minuta ljubljenja na podu iznajmljenog stana pitao da se udam za njega - bez razmišljanja bih pristala. Eto, toliko mi je bilo lijepo.

18.10.2017.

11.

Previše puta sam vidjela taj pogled,
taj sjaj sažaljenja u očima,
previše su me puta tuđe oči gledale
kao da mi govore

Hej
Izvini
Draga si mi
Ali ona je bolja
I draža
I ima sve što ti nikad nećeš imati.
I biram nju.
Ne plači
hej.

Previše me puta slomio taj pogled
i uvijek sam mislila
da neću preživjeti
a svaki put jesam.

Preživjet ću i ovaj put. Znam da hoću.

Samo, znaš, stvar je u tome da sam ja uvijek najponosnija u svom životu bila na odnos koji sam imala, odnosno koji sam mislila da imam s tobom. Koliko puta sam ponovila to, između nama nema tajni, mi smo prvo prijatelji pa tek onda sve ostalo, u našem odnosu nema toplo-hladno, nema hoćeš-nećeš, nema igrica. Vjerovala sam u to, stvarno jesam, jer pobogu, ne pričaš sa svakim o stvarima o kojima smo ti i ja bez ikakvog problema pričali. Davala sam sebi to pravo da pomislim da ja tebi jesam nešto posebno, i najiskrenije sam vjerovala u to. A onda si rekao te glupe riječi, i uputio mi taj pogled, i znala sam, odmah sam znala, da nema ništa od nas. Neću sa tobom ići u posjetu tetku iz Vareša, i neću pamtiti redoslijed pjesama na plejlisti u najdražem Passatu na svijetu, i neću te tjerati da mi pričaš o avanturama. Nema više ni onog najdražeg možda kad čujemo 39. pjesmu. Neću ti roditi Jelenu ni možda ni sigurno, ni za 10 godina, ni nikad.

Izabrao si, jebo te,
ko svi ostali,
izabrao si nju.

Izabrao si je ba, a nisi mi dao ni da naslutim da ona postoji.

I znaš, u svakoj drugoj situaciji bi bila najsretnija na svijetu zbog tebe, i u svakoj drugoj situaciji bi ti poželjela svu sreću svijeta, i skakala do plafona, ali hej, ne mogu ti oprostiti to što si uradio to na taj način. Pogazio si mene. Toliko si bio sebičan, i toliko si me povrijedio da ovaj put ne mogu biti sretna zbog tebe. Izvini što tvoju sreću ovaj put ne mogu staviti ispred svoje tuge, razočaranosti i ljutnje.

I izvini što te nikad više neću gledati istim očima.

23.09.2017.

kad smo mogli delit sreću

Najbolji derneci počnu sa: "Možeš li na kafu oko 5?"
Onda dođemo u kafić, prilazi konobar, a mi izgovaramo uglas: "Dvije Žuje i Staropramen.." i jebi ga, ostalo je historija.

Družimo se jedan relativno kratak period, ali ovi ljudi su me zauvijek zadužili svojom nesebičnošću, brigom, ljubavi, podrškom koju mi pružaju. Božiji putevi su prečudni, i nažalost, dugo će vremena trebati da se sastanemo u punom broju, a do tad, hvala Bogu pa imaju i videopozivi kad se desi nešto za šta znamo da bi on baš volio vidjeti. Desile su se situacije koje su nas zauvijek zbližile i koliko god je tad bilo teško, sad s osmijehom na licima pričamo o tim danima, jer jebi ga, da nije tako bilo, ništa ne bi bilo isto.. A ja baš volim svoj život i njih u njemu. 🍀

13.09.2017.

čarobnjak

Tek toliko drag da me najiskrenije obraduje kad slučajno saznam nešto lijepo iz tvog života. Bravo, b. Nisam ni sumnjala.

10.09.2017.

bez tebe

Uvijek ćeš biti među svim dječacima najdraži moj mali.. I uvijek će nas najbolje opisivati njena rečenica: "Njih dvoje se vole najviše na svijetu ona 3 dana u 3 mjeseca kad nisu posvađani."

09.09.2017.

s jeseni

Sve mi se čini da se jesen poprilično ušunjala u jedan stan na prvom spratu. Zatvaram prozor pred spavanje, kratki šorc je odavno zamijenjen bratovom ogromnom, dragom trenerkom, a i sve češće tražim deblje čarape. I sivo je, i tmurno. Sve je na stend baj; bliži se ispit koji će mi zapečatiti sudbinu naredne godine. Svuda oko mene skripte, stikerčići i markeri, jer u septembru mora tako biti. Jedva čekam da prođe; da s ljudima pričam o nečemu što nije treće pitanje sa februarskog roka. Jedva čekam da se vratim jedvačekanju novih sezona serija, da se k'o čovjek naspavam, da proslavimo sve septembarske rođendane, da se možda počastim nekim dobrim koncertom, utakmicom, dernekom - bilo čim što nije kafa u M.

Jedva čekam da budem manje nervozna i da s ljudima pričam normalno, da me ne nerviraju i da mi prestane smetati kad neko u blizini diše.

To što se ne javljam, znaš, nije do tebe. Do mene je.

Uvijek je do mene

11.07.2017.

Zaboravi

Ako si ti sretan, i ja sam - u ovom slučaju nije izlizani kliše nego jedina istina i najiskreniji osjećaj. Ja znam da on nije zao, ja znam da on nije loš i ono najvažnije, znam da me nikada nije i ne bi namjerno povrijedio. On nije znao drukčije i ja njemu ne zamjerim apsolutno ništa; previše ga volim i predugo ga znam da bih se ljutila na njega zbog bilo čega. Nadam se da mu se ovo neće obiti o glavu, nadam se da jednom neće zažaliti. I da nikad nećemo okretati glavu jedno od drugog. Uvijek će biti moj sp.

05.07.2017.

Na svijetu sam si

Mislila sam da nije bitno. Ni to što sam se ježila svaki put kad me poljubi u obraz. Ni to što sam prećutala njegovo prvo "Volim te.". Ni to što smo se pretvarali da se moje "Volim te svim srcem" nikada nije desilo, kao ni čitava jedna noć.. Naša noć. Mislila sam da nije bilo bitno ni to što sam zbog njega izostala sa nekoliko predavanja, nekoliko puta izradila drugarice da bih provela s njim nekoliko minuta. Nije bilo bitno što sam išla na kafe na koje mi se i nije išlo zbog njega.. Ni što sam plakala za svoj rođendan jer je on ispao šupak. Nebitno je, ubijedila sam sebe. A onda sam ga noćas vidjela s nekim drugim.. i kad sam u tom momentu prestala disati i kad mi je srce prestalo kucati na par trenutaka, shvatila sam da je ipak bilo bitno. Ali prekasno. Jebeš ga.

Usamljena sam.
Toliko sam usamljena da sam poslala poruku nekome kome se nikad ne javljam prva, a ko je svih ovih godina uz mene na jedan poseban način.. A po baksuzluku, njega baš sad nema online. Nikog nema. A sve mi se sastalo i samo mi treba rame za plakanje..

26.05.2017.

idi i ne okreći se

Danas smo prvi put, poslije mnogo vremena, sjedili u istoj prostoriji bez tenzija i napetosti. Bilo je. Normalno. K'o prije. Smijali smo se i zezali toliko da sam te poželjela zagrliti i reći ti da si mi nedostajao sve ovo vrijeme i da smo bili baš, baš glupi. Ali sam prećutala. Znam da znaš.

20.05.2017.

niko više nije voleo tvoje mane..

Mrzim što moram ovo reći ali jesam li ti rekla?

Onu noć, kad si mi prvi put pričao o nama,
tamo,
usred ničega.
Onu noć kad sam prvi put osjetila nešto za šta sam znala da ne može donijeti ništa dobro,
zar ti nisam rekla da će se ovako završiti?

Jebi ga mali, previše nas dobro poznajem..
I znala sam
da će doći vrijeme kad se nećemo moći pogledati u oči, kada će toliko toga biti između nas, a najviše ćutanja, da će nas slomiti okolnosti.

Pitala sam te tada
je li vrijedno?

Nisi mi odgovorio. Još uvijek ne znam..
Nisam mislila da će ti dani doći tako brzo.. I da ću te poslije tako malo vremena izbjegavati i sjediti na drugoj strani prostorije kad si tu i ne smijati se na tvoje provale čak i onda kad su mi smiješne. Nisam mislila da ćeš tako brzo pustiti, ne objasniti se.

Kladili smo se,
izgubila sam opkladu,
i jebiga,
čudan je osjećaj.

I mrzim, mrzim, mrzim što moram reći jesam li ti rekla?


Stariji postovi